Dvadeset osam godina nakon otvaranja plivališta Mladost na obali Save, grad Zagreb je s Bazenskim kompleksom Svetice opet dobio sportsko-rekreacijski objekt koji će dobiti svoje mjesto u antologijama moderne hrvatske arhitekture. Zanimljivo je da su oba projekta prve realizacije mladih autora, a prethodila im je pobjeda na javnim natječajima. No to je i jedina podudarnost, budući da je projekt Penezića i Rogine kolaž raznorodnih, pa i suprotstavljenih narativa, primjeren duhu svog vremena, dok je Bazenski kompleks Svetice, Vjere Bakić i Matthiasa Kulstrunka, vrlo reducirana arhitektura, možda bliska švicarskom minimalizmu. Obrazloženje žirija natječaja iz 2005. govori o prvonagrađenom projektu kao koncipiranom jednostavno i čisto u funkcionalnom, konstruktivnom, kontekstualnom i oblikovnom smislu. Ta je oznaka primjerena, no ima tu još mnogo toga što ukazuje na ponešto kompleksniji pristup. Lokacija nasuprot ulazu u park Maksimir označena je memorijom početaka sporta u Zagrebu. Krajem 19. stoljeća tu je bilo drveno biciklističko trkalište, a 1934. sagrađen je stadion za Sokolski slet umjesto kojeg je, nakon rata, Vladimir Turina sa uradnikom Franjom Neidhardtom i statičarom Eugenom Ehrlichom izgradio jedinstveni suvremeni stadion, nagrađivan na Olimpijskim izložbama u Londonu i Helsinkiju.